Riftbreaker je igra za preživljavanje za izgradnju baze, ali dok u drugim igrama gradite vojsku da vas brani, ovdje ste vi vojska. Vi ste pilot unutar mehanizma koji je sposoban da uništi nivo i možete zapaliti čitave horde bacačima plamena, pokositi ih gromećim topovima, prorezati ih ogromnim mačevima i udarati ih salvom projektila. Ovdje se tehničke nadogradnje koje inače trošite na svoju vojsku troše na vas. Osjećaj je fenomenalan.
Riftbreaker je križ između StarCrafta, Oni su milijarde i Diabla. StarCraft zato što tako izgleda – nalazite se u šarenom i zdepastom vanzemaljskom svijetu, šuškate se u nečemu što liči na terransko marinsko odijelo, Oni su milijarde jer trebate preživjeti protiv sve masovnijih hordi invazijskih neprijatelja insekata, i Diablo jer ste vi rasti i opremiti borca koji postaje sve moćniji kako igra ide dalje. Ukratko, Riftbreaker je strateška igra u realnom vremenu sa komadom akcionog RPG-a na vrhu.
Zaista je dobro sastavljeno. Iznenadilo me, zapravo. Mislio sam da ključna umjetnost izgleda neuredno i zastarjelo jer sam naizgled vrlo plitka, ali sama igra sigurno nije. Riftbreaker je brz i robustan i ostvaren na način koji bih očekivao od – da upotrebim odgovarajuće poređenje – igre Blizzard. Ima snagu, tempo i udarac. Vlakovi malih neprijateljskih insekata teku poput vode dok jure prema vama, a probijanje kroz njih svojim mačem ostavlja veliki krvavi nered svuda oko vas, a ništa manje nije zabavno pokrenuti mitraljez da ih sve posječete ili ih raznijeti u komadiće sa bilo kojim brojem eksploziva. Riftbreaker čini da se osjećate moćno.
Ali vaša snaga ide ruku pod ruku sa razvojem vaše baze. Kada počnete, možete malo juriti okolo, popraviti, zamahnuti mačem i pucati iz osnovnog pištolja, tako da niste slabić, ali to je daleko od onoga što možete biti kada položite oružarnicu i počnete istraživati i razvija tamo. Tada možete početi da se preopremate kao u akcijskoj RPG igrici, otključavajući sposobnosti i nadogradnje.
Izgradnja baze je prilično poznata. Potrebni su vam tokovi resursa iz minerala i nečega što se zove karbonij da biste izgradili stvari, i potrebni su vam izvori električne energije da biste stvari održali napajanim, a postoji nekoliko koje možete izabrati. Očigledno će vam također trebati zid oko vaše baze i kupole kako biste pomogli u odbrani. I to je za početak dovoljno. Ali igre poput ove ne žele da sjedite iza zidova pa pronalaze načine da vas izvuku.
Morate izaći iz nekoliko razloga. Vjerojatno će najhitnije biti pronalaženje novih gomila resursa jer se iscrpljuju i ponestaje. Novi su, međutim, jednostavno van domašaja. Ne možete realno proširiti svoj postojeći perimetar kako biste ih okružili, pa šta da radite? Ovdje Riftbreaker ima odličan trik: portale. Omogućavaju uspostavljanje udaljenih rudarskih izdanaka – i njihovo zazidanje, podizanje i napajanje – i skakanje između tamo i kuće kada je to potrebno.
Također ćete poželjeti da izađete u roming da jednostavno ubijete neprijatelje, jer oni ispuštaju ono što vam je potrebno za istraživanje nove opreme. Ne dobijate plijen u tradicionalnom akcionom RPG smislu – novo oružje se ne ispušta samo gotovo – već umjesto toga dobijate dijelove tijela i komponente od neprijatelja. Također dobijate komponente od generalnog razbijanja mjesta, zbog čega se osjećam kao da sam tip sa ožiljkom u Avataru. Postoji i mogućnost da se izvadi obližnje vanzemaljsko gnijezdo i tako prekine curenje neprijatelja koji dolaze iz njega.
Na ove načine vas Riftbreaker drži u pokretu. Želi da skakućeš između baza i želi da u romingu. Ono želi akciju. To nije igra o stidljivosti i suzdržanosti. Nemate vremena prije nego dođe neprijateljska horda. Ovo je način na koji održava napetost i uzbuđenje, a to je to, ruku pod ruku sa prekrasnim načinom na koji je sastavljen, što čini Riftbreaker uživanjem za igru.
Izvor: Eurogamer